Iskustvo – Od Efesa do svetlosti

Od Efesa do svjetlosti

Iako je od putovanja u Tursku prošlo dosta vremena, osjećam se obaveznom ukratko ga opisati jer su se na tom putovanju za mene desile neke vrlo važne stvari. Doživjela sam lekcije, ali sam dobila i iscjeljenja kao i oslobađanje od nekih blokada. Poruku od DE dobila sam na inicijaciji Sv. Trojice, 20.12.2024., a glasila je „…ako ne dođeš u Ljubljanu prebiti ćemo te kao mačku…“, i došla sam (01.03.2025.) u sklopu putovanja po Balkanu, uz puno povjerenje prema DE. Odmah u Ljubljani dobila sam oslobođenje od strahova, ali u Turskoj kod Efeza čekale su me lekcije, vrlo bolne, ne samo u fizičkom, već i u emotivnom smislu.

Upala pluća, koja me je pratila na putovanju, bila je tek mali dio onoga što se događalo u mojoj duši. Imala sam dramatične vizije: u prvoj iskustvo tik do smrti, a u drugoj iskustvo tuge. Nije to bila obična tuga, bila je to tuga proizašla iz nečeg daleko većeg i dubljeg – tuga naše duše i ST koju sam doživjela prvi put u životu. Bilo je nečeg konačnog u tom osjećaju. Ako bi se ostvarilo, nema više povratka. To je bilo toliko strašno da ni iskustvo vlastite smrti nije djelovalo toliko zastrašujuće. Bila sam prestravljena od siline tih osjećaja i što to u konačnosti znači – biti bez duše i ST. I dan danas me prođe jeza. Sama mogućnost tog scenarija bila je zastrašujuća.

Te vizije pratile su me cijelo vrijeme putovanja. Jedina konstanta u svemu tome bila je Vesela Družina, njihovo pričanje i smijeh koji su bili kao štit da znam da sam još uvijek tu, na sigurnom. Jer, ja jesam i nisam bila prisutna. Zahvalna sam na tim vizijama, jer srušile su se neke barijere u meni koje su me dovele do novih spoznaja. Morala sam to proći i nije me bilo strah bez obzira koliko god to iskustvo bilo zastrašujuće.

Dobila sam istinsku spoznaju što je čovjek. Ti si prah i pepeo bez blagoslovenih darova Božjih – tvoje duše i tvog Svjetlećeg tijela. Tek tada si čovjek sa Svetom misijom, kao poseban dar vječnog Stvoritelja u bezgraničnom svemiru. Shvatila sam koliko smo voljeni. Bio mi je potreban i oprost od svega nepoštovanja što smo iskazivali ja i moji preci prema Njemu, Bogu u svom neznanju. Trebalo mi je i hrabrosti da priznam sve svoje slabosti, ali su se one poslije svega, na čudesan način, transformirale u moju snagu vođenu od samih DE. Hvala DE na svakoj misli, riječi, rečenici i svemu drugom što ste mi dali. Povratkom kući svesrdno sam radila na svom oporavku uz pomoć moje kćeri, lijekova, ali i radionica kojima nas je obasipao Robert.

Otvorila su se neka nova vrata. Primala sam jedno vrijeme homeopatske injekcije koje su mi jako pomogle i ne osjećam više bolove u kičmi. Povremene bolove u ramenu rješavam pomoću aktivacije stop ili go, ovisno prema potrebi. Djelovanje je trenutno, što je prekrasna mogućnost samoiscjeljenja. Koristim je kada god trebam i u drugim sličnim situacijama.

08.12.2025. trebala sam odnijeti urin na analizu u Dom zdravlja u Siget. Međutim, oni više ne rade te pretrage već sam se trebala obratiti u Dom zdravlja u Zapruđu. Odvezla sam se taxijem, obavila što trebam, ali nigdje nema taxija za povratak, a autobus i tramvaj su daleko i ne voze u smjeru koji trebam. Bez puno razmišljanja odlučila sam se ići pješice. Jest da sam bila umorna, ali i jako zadovoljna jer sam od Zapruđa, kroz Utrine do Dugava, gdje stanujem, došla pješačeći. Prije samo nekoliko mjeseci to je bilo nezamislivo za mene. Ta udaljenost prema GPS-u iznosi 3 km, što je za mene veliki uspjeh.

Hvala… hvala svim DE i Robertu koji nam je uz pomoć aktivacije go, kao i drugih molbi, omogućio samoiscjeljenje. Sve je tog dana bilo u znaku broja 3 – tri kvarta, tri kilometra. Ne znam za sada njihovo značenje, ali možda će vrijeme pokazati na što se odnosi.

Grlim vas sve skupa.
Ljubica Bosak, 04.01.2026.